Dječak sjajnih očiju Svjesna sam činjenice da je moje društvo neshvatljivo, primitivno i nehumano. Osjećam ljudsku potrebu da kroz svoje riječi probudim građansku svijest. Pišem u ime svih onih čiji su razumi zdravi i srca čista. Demantovala sam sve negativne stavove i predrasude koje tradicionalno gajimo prema romskoj populaciji, onog trenutka kada sam upoznala jedno […]
Continue Reading
Porodica nekada i sada Porodica je ključni izvor podrške ljubavi i sigurnosti u našim životima. Za mnoge od nas, naša porodica služi kao sigurna luka, pružajući nam osjećaj pripadnosti i zaštite od izazova i neizvjesnosti svijeta. Ovo je posebno tačno kada se suočavamo sa teškim vremenima ili promjenama u našim životima. Djed mi je pričao […]
Continue Reading
SUROVI SVIJET Nepravda vlada čim pregazimo preko kućnog pragai nigdje iz usta ne izađe riječ blaga,neko je lomljiv kao staklo,neko grubog i surovog srca i niko od nasne zna da li uopšte ono kuca?Takvi pravdu ne vide već samo svoj cilj i sebe,usput unište nekog krhkog ili mene ili tebe.Ni bliski ljudi nam iskreni nikad […]
Continue Reading
PISMA NEISPRIČANIH PRIČA U tišini školskih hodnika,gde bi smeh trebao da se čuje,nasilje se uvlači poput senki,tama se smeje, srce povređuje. Zaboravljeni su oni koji pate,njihove priče ostaju neispričane,dok suze, skrivene poput tame,govore o bolu koji zanemarujemo. Šta nas tera da budemo okrutni?Je li to slabost ili želja za moći?Kao da nasilje igra,a ne srce […]
Continue Reading
Smješnog li života O smješnog li ovog životasmješni snovi i puste željegdje nestade sva ona divotasa one naše plave zemlje. U tom času kad se otud kreneda se zastane za trenutak dvazatražiću od svih ljudi pokraj meneda se ta mržnja ugasi sva. I za klevete moje mnogobrojnei za sve što srce nije daloi za mnoge […]
Continue Reading
Most u tišini Svako popodne, baš kad bi sunce počelo da tone u more na horizontu, sjedjela je namostu – onom mostu što spaja rijeku i more, gdje se svjetovi dodiruju. Taj trenutak,između rijeke koja hita i mora koje sve prima, bio je njen trenutak tišine. Razmišljalaje o svijetu, o ljudima i o njihovim beskrajnim […]
Continue Reading
Naša ljubav U tvome sam pogledu našla taj mir,Ali sada nas dijeli beskrajan svemir.Gradovi daleki, putevi razni,Još uvijek smo bliski, ali dani su prazni. Pričali smo dugo, o tome što slijedi,Znali smo oboje, ljubav ne vrijedi.Nije da nijesmo htjeli pokušati,Ali daljina je znala gdje ćemo stati. Svakog dana vidim tvoj lik,Ali među nama stoji nevidljiv […]
Continue Reading
MARAMA Riječ superiornost nikada nije doprla do mojih moždanih vijuga, a stalno je pred mojim očima. Zašto je svi upotrebljavaju u njenom pravom smislu? Zar uopšte treba da ima smisao? Prođoh i danas gradom, čije uglove znam, ali kao da mi je postao puki stranac ili su stranci oni što me iznova dočekuju u njemu. […]
Continue Reading
LJUŠTURA Razjedene stepenice,posute injem,i par progutanih knedli sa menija od pet zvjezdica.Popucali zidovi i novi okovratnik,ne podržava moje vizije,i opet sam u istoj omči. Razjedene stepenice,dovoljne da napravim još jedan korak.Izbrisan mi trag.I dalje tinja isto stepenište bez mogućnosti prelaska na sljedeći sprat. Ne vidim da nepravilno dišem.Na trenutak sam u udisaju,i tu završava izdisaj.I […]
Continue Reading
Golub mira Čujem u daljini jecaje neke,nevinih duša tugu i jade.Od njihovih suza beskrajne rijekestigoše i u moje, slobodom obasjane dane. Gdje smo to stigli ljudski rode?Zar je mir tako daleko?Kakvi to demoni ljude nagoneda ratovima kolo vode? Kako zaustaviti zlo u ljudima,čime očistiti dušu i srce?Kako da ova preteška tamapostane veselo, razdragano sunce? Zašto […]
Continue Reading
