Smješnog li života
O smješnog li ovog života
smješni snovi i puste želje
gdje nestade sva ona divota
sa one naše plave zemlje.
U tom času kad se otud krene
da se zastane za trenutak dva
zatražiću od svih ljudi pokraj mene
da se ta mržnja ugasi sva.
I za klevete moje mnogobrojne
i za sve što srce nije dalo
i za mnoge ljude nespokojne
o kojima ono nije ništa znalo.
Da se sreća i nama osmješi
mnogo stradanja ima znaš
al uvjek budi spreman da sve prebrodiš
i jedan bar osmjeh iskren da daš.
Život mi više nije mio
sva je tuga uzela mah
u očima sam muku krio
i sve je otišlo u nepovrat.
I umrijeti ništa novo nije
nek me polože u kovčeg taj
iznad ikone majke božije
sa sinom što je u vječni zagrljaj.
