Naša ljubav
U tvome sam pogledu našla taj mir,
Ali sada nas dijeli beskrajan svemir.
Gradovi daleki, putevi razni,
Još uvijek smo bliski, ali dani su prazni.
Pričali smo dugo, o tome što slijedi,
Znali smo oboje, ljubav ne vrijedi.
Nije da nijesmo htjeli pokušati,
Ali daljina je znala gdje ćemo stati.
Svakog dana vidim tvoj lik,
Ali među nama stoji nevidljiv zid.
Sjećanja nježna, ali stvarnost nas guši,
Daleko si sada, i srce se suši.
Ostala je tišina, prazna i čista,
Sve što smo bili, u meni sad blista.
I dalje smo bliski, ali put nas razdvaja,
Daljina je stvarna, ali ljubav nas spaja.
U mislima često vraćam se tad,
Kad su tvoje riječi otklanjale hlad.
Ne moram da kažem sve što sam znala,
Taj pogled i osmijeh, kao da sam pala.
U jednostavnim trenucima, bilo je sve,
I bez velikih riječi, razumjelo se.
Bilo je dovoljno što si bio blizu,
Sad ostaje uspomena na ljetnju avanturu.
Nijesmo se vezali, nijesmo planirali,
A ipak, u srcu, nešto smo stvarali.
I sad, dok daljina polako nas kroji,
Nosim te tiho, kao vjetar što broji.
U tvojim sam očima ogledala se,
I osmijeh taj tvoj pamtim jer bio mi je sve.
Staša Sekulić, Srednja stručna škola “Vukadin Vukadinović” Berane, 2. razred
