JASMINA LUBODER LEKOVIĆ: PINOKIO SA HILJADU LICA

Jasmina Luboder Leković PINOKIO SA HILJADU LICA Dobro za (ne)društvene mreže Nekada davno,trudili smo se da budemo stolari svojih neispričanih priča.U tim pričama postojalo je nepisano pravilo –kada daješ, desna ruka ne smije da zna šta daje lijeva.Svaku izgovorenu lijepu riječ obavezno je pratila duševna smirenost.Izgovoreno je bilo u ravni sa našim mislima.Ili su to […]

Continue Reading

Staša Petrušić: PISMA NEISPRIČANIH PRIČA

PISMA NEISPRIČANIH PRIČA U tišini školskih hodnika,gde bi smeh trebao da se čuje,nasilje se uvlači poput senki,tama se smeje, srce povređuje. Zaboravljeni su oni koji pate,njihove priče ostaju neispričane,dok suze, skrivene poput tame,govore o bolu koji zanemarujemo. Šta nas tera da budemo okrutni?Je li to slabost ili želja za moći?Kao da nasilje igra,a ne srce […]

Continue Reading

Staša Sekulić: NAŠA LJUBAV

Naša ljubav U tvome sam pogledu našla taj mir,Ali sada nas dijeli beskrajan svemir.Gradovi daleki, putevi razni,Još uvijek smo bliski, ali dani su prazni. Pričali smo dugo, o tome što slijedi,Znali smo oboje, ljubav ne vrijedi.Nije da nijesmo htjeli pokušati,Ali daljina je znala gdje ćemo stati. Svakog dana vidim tvoj lik,Ali među nama stoji nevidljiv […]

Continue Reading

DVIJE PJESME TIJANE DRAGANIĆ

LJUŠTURA Razjedene stepenice,posute injem,i par progutanih knedli sa menija od pet zvjezdica.Popucali zidovi i novi okovratnik,ne podržava moje vizije,i opet sam u istoj omči. Razjedene stepenice,dovoljne da napravim još jedan korak.Izbrisan mi trag.I dalje tinja isto stepenište bez mogućnosti prelaska na sljedeći sprat. Ne vidim da nepravilno dišem.Na trenutak sam u udisaju,i tu završava izdisaj.I […]

Continue Reading

Andrea Mijušković: GOLUB MIRA

Golub mira Čujem u daljini jecaje neke,nevinih duša tugu i jade.Od njihovih suza beskrajne rijekestigoše i u moje, slobodom obasjane dane. Gdje smo to stigli ljudski rode?Zar je mir tako daleko?Kakvi to demoni ljude nagoneda ratovima kolo vode? Kako zaustaviti zlo u ljudima,čime očistiti dušu i srce?Kako da ova preteška tamapostane veselo, razdragano sunce? Zašto […]

Continue Reading

Andrea Mijušković: VJERUJEM U LJUBAV 

Vjerujem u ljubav Surovo vrijeme, surovi ljudispremni da unište sve u životu.U meni tračak nade se budii vjera u ljubav i dobrotu. Možda je tuga u čovjekui patnja razara srce i grudi,a onda dotakne sreću neku,pa na licu osmijeh se probudi. Od ljubavi nećeš stradati druže,ljubav te čini većim i boljim.Nijesu svuda mirisi ruže,al’ ne […]

Continue Reading

Milanka Babović: NEOSTVARENI SAN

Neostvareni san Noć je, zvijezde sjaje neopisivim sjajem,A ja razmišljam o neostvarenim snovima,O željama koje su se činile tako blizu,Ali su se pretvorile u pepeo koji je vjetar odnio. Još se sjećam mog prvog sna,Kada su moje oči sijale sjajem nade.Svaki korak bio je put do ostvarenja mojih želja,Ali život postavlja nepravedna pravila. Neostvareni snovi […]

Continue Reading