Kategorija: Proza

HARTIJA Ljudi su misleća bića koja svoje misli iskazuju govorom, znakovima ili posebnim simbolima. Ali šta ako imamo misli koje ne možemo izreći i objasniti? One stoje unutar nas, sakrivene pod mnoštvom velova, a svaki je teže ukloniti  od onog prethodnog. Da bih to bolje objasnio, hajde da ti ispričam jednu priču. Ono što ću […]

OPORAVAK Miha je sjedila na terasi svoje male kamene kuće zagledana u more. Nije mogla vjerovati da su godine tako brzo projurile. Prošle su pored nje i sada joj se čini da nje u njima nije niti bilo. Kada se osvrne na svoj život, ne vidi dane, ne čuje riječi. Ponekad samo osjeti da je […]

KAMENO SRCE I krećemo od dijela koji me promijenio. A sjećam se tačno tog čovjeka i svoje pete godine, sjećam se mog oca i drhtavog lica moje majke. Kao mala nijesam shvatala kakav je to nedostatak iako mi je majka govorila o tom čovjeku kojeg sam trebala nazivati ocem. Od svih priča jednoj sam prisustvovala […]

Dječak sjajnih očiju  Svjesna sam činjenice da je moje društvo neshvatljivo, primitivno i nehumano. Osjećam ljudsku potrebu da kroz svoje riječi probudim građansku svijest. Pišem u ime svih onih čiji su razumi zdravi i srca čista.  Demantovala sam sve negativne stavove i predrasude koje tradicionalno gajimo prema romskoj populaciji, onog trenutka kada sam upoznala jedno […]

Porodica nekada i sada Porodica je ključni izvor podrške ljubavi i sigurnosti u našim životima. Za mnoge od nas, naša porodica služi kao sigurna luka, pružajući nam osjećaj pripadnosti i zaštite od izazova i neizvjesnosti svijeta. Ovo je posebno tačno kada se suočavamo sa teškim vremenima ili promjenama u našim životima. Djed mi je pričao […]

Most u tišini Svako popodne, baš kad bi sunce počelo da tone u more na horizontu, sjedjela je namostu – onom mostu što spaja rijeku i more, gdje se svjetovi dodiruju. Taj trenutak,između rijeke koja hita i mora koje sve prima, bio je njen trenutak tišine. Razmišljalaje o svijetu, o ljudima i o njihovim beskrajnim […]

MARAMA Riječ superiornost nikada nije doprla do mojih moždanih vijuga, a stalno je pred mojim očima. Zašto je svi upotrebljavaju u njenom pravom smislu? Zar uopšte treba da ima smisao? Prođoh i danas gradom, čije uglove znam, ali kao da mi je postao puki stranac ili su stranci oni što me iznova dočekuju u njemu. […]

Igra uloga U ovom svijetu šarenih boja poput teškog crnog mastila sujeta i licemerje koje truje svako milo biće što želi da živi pravedno bez sputavanja i prepreka. Te prepreke su današnji principi i pravila po kojima se igra ova nepravedna borba za život, bolje reći, da bismo se izborili jedina strategija je igra uloga. […]

Želim i žalim Ponekad želim da sam rođena u nekom ljepšem vremenu. Onom vremenu u kojem se cijenila umjetnost, vremenu u kojem su riječi imale smisao, kada su poetičari i pisci uživali autoritet. Danas i ovdje, oni su samo izbezumljeni, ne znaju šta da učine sa sobom pa eto… pišu. Poželim da se neko pronađe […]

Свјетлост Ноћ се одавно завила уз скуте града – тако нечујно, а дубоко. Прохладни вјетар се провлачио уским улицама, гласно хуктавши, и подсјећајући да је увелико зима. Сан није испунио топлу просторију, која је горела под сноповима сјветлости једне лампе – бацала је жутило на зид наспрам којег се налазила, уносећи топлоту. Без најаве, неочекивано, […]