Ružno pače u savremenom društvu
Naš svijet je obogaćen i obojen različitim ličnostima koje sjaje na svoj način. Međutim, u društvu u kojem svi stoje pod istim svijetlom, može se desiti da štrči onaj koji se ističe nekom drugom lučom.
Ta zvijezda sija drugačije od ostalih, po cijenu toga da je taj njen sjaj stran za ostale zvijezde, nepravilan i neobičan. Taj zalutali ptić pjeva drugu melodiju i pokušava poletjeti sa pogrešnim jatom. To malo štene, koje se uporno vraća kući koja nije njegov dom. Oni su svi izgubljene duše, koje svoj cijeli život tragaju za stadom u kojem neće biti crna ovca. Međutim, često od potrage odustanu, vjerujući da su osuđeni da budu vuk samotnjak i zavijaju na mjesečini, očekujući odgovor koji nikad ne dobijaju. I tako, osjećajući da će vječno biti ružno pače u svakoj priči, onaj jaki, vatreni plamen što gori u njima žele da ugase. Tada taj plamen izumire i ostaje samo pepeo, ostatak od onog snažnog plamena, onog što je nekada bio.
Teško je biti drugačiji, to je tačno. Nije uopšte lako biti zvijezda sa drugačijim sjajem, ptić sa drugom melodijom, niti štene koje ne može pronaći svoj dom. Ali to ne znači da će oni zauvijek biti vuk samotnjak, ni da će biti ružno pače koje će samo plivati. Te izgubljene duše često traže na pogrešnom mjestu. Nekada, da bismo se pronašli u društvu, moramo stupiti u nepoznato, i ne treba da nas bude strah od toga. Ona zvijezda će pronaći nebo u kojem je njen sjaj jedinstven i čaroban. Onaj ptić će poletjeti sa jatom koje će pjevati njegovu melodiju i čak ono malo štene će pronaći topli dom.
Ako ti ne možeš da nađeš svoje nebo, jato ili dom, nemoj odmah odustajati. Možda tražiš na pogrešnom mjestu.
Osnovna škola „Mirko Srzentić“ Petrovac na Moru
Maša Vučićević (IX razred)
Mentor: Bojana Spalević, nastavnica CSBH jezika i književnosti
