Izvi Danica
Još dok sam bio u majčinoj utrobi nazvali su me Jovan, po imenu naše krsne slave. Nazvali su me tako da bih krst, koji sam dobio od kuma na krštenju, morao kriti u školi, na ulici, kad pođem do prodavnice, da me ne bi zvali Škijom. Nazvali su me Ibrahim, po čuvenom velikom veziru, gordom Osmanliji. Nadjenuše mi ime zbog kojeg sam krišom klanjao u svojoj maloj sobi do ulice, da me ne bi vidjeli sa prozora i čudili se Turčinovim poslovima. Djed mi dade ime Josip, po mom hrabrom stricu, koji je poginuo za vrijeme rata. Dade mi djed ime koje sam uvijek tiho izgovarao u školi, da drugi ne bi čuli, jer mi već u vrtiću nadjenuše nadimak Ustaša. Ja sam i Ismail, imenjak čuvenog pisca Kadarea. Moj grdni otac, ljubitelj književnosti, dade mi ime ni ne sluteći da će se ono preko noći promijeniti u Šiptar i da će se na meni lomiti pogledi kao koplja, kao da sam ja onaj general mrtve vojske. Kud baš mene da zapadne to ime Ljuljzim pa da svi bježe od mene misleći da sam lopov, propalica, prosjak, loš uzor, nevaspitan. Zar samo zbog imena i nešto tamnijeg tena da me zovu Ciganin?! Zar da me uvijek podsjećaju kako su postupali sa mojim narodom u prošlosti, samo zato što se zovem Avram i što je sveta knjiga moje vjere ,,Tora”?!
Ko smo mi? Šta to nas i po čemu nas određuje? Ko može znati šta ja nosim u sebi, ispod ove kože, krvi i mesa? Ko može znati kakve se bašte pune cvijeća, doline sunca i brojna bogatstva nalaze ispod ove plašte satkane od mog imena, vjere, nacionalnosti? Šta je ime? Ako Romeo zbog svog imena nije mogao biti Julijin princ, zašto ja ne bih bio ono što jesam? Ova toplina koju krijem, u dubini svog srca, neće dozvoliti da se na svom parčetu zemlje osjećam diskriminisano. Hoću da uživam sva prava koja kao ljudsko biće imam, a u tome će mi pomoći moji najbolji prijatelji: Jovan, koji više neće kriti krst ispod majice, Ibrahim, koji neće više klanjati krišom, Josip, koji se neće sramiti svoje nacionalnosti, Ismail, koji će ponosno nositi ime velikog književnika, Ljuljzim, koji neće morati da strepi od reakcija drugih i Avram, koji neće više patiti zbog prošlosti svog naroda.
Zatražiću pomoć i od jedne malene zvijezde koja se šćućurena krije duboko u svima nama, poput mačeta u januarskoj noći. Zamoliću tu zvjezdicu da zasija i da svojim zracima, blistavošću, treperavošću i izuzetnošću, u svoj svojoj ljepoti, bude vodič i životni učitelj koji će nas izvesti na pravi put – put ljubavi i uvažavanja. Samo tada i samo zajedničkim snagama će zvjezdice u svima nama snažno sijati, poput ove divne krilatice – zvijezde Danice, koja se upravo pojavila na nebeskom svodu, pod čijim okriljem svačije ime zaslužuje da uživa u svom bivstvovanju.
