Moj čarobni svijet
U osunčanoj zemlji gdje sreća cvjeta
njišu se latice radosti i sjaja,
tamo je carstvo svakog djeteta
i prostire se u nedogled, do beskraja.
Tu čarobna zemlja – Djetinjstvo se zove
tu zvjezdice padaju po licima dječjim,
barke snova prostranstvima plove
dok mjesec obasjava zrakom vječnim.
Suza nema,rijetko poneka
raste se bez greške i kajanja,
djetinjstvo je staza duga, daleka
i moje drago mjesto boravka.
Odrastam,al’ dječju dušu čuvam
skrivenu u njedrima, ispod škrinje
sve nevolje ljubavlju oduvam
čaroliju raspem kao veče tmine.
Djeca su pahulje, čiste i nevine
što svijet oboje bjelinom
pravi biseri u odrazu istine
okićeni najvrednijim – djetinjstvom.
A vi odrasli,porastite nekad
u nas male, a najveće ljude,
nek’ obasja, Sunce, nestane bedak
i sve blještavo i srećno bude!
Sanjao sam noćas neki drugi svijet
u kom nema bolesti i siromaštva,
gdje se čuju samo igra i smijeh
svijet bez oružja i ratovanja.
Ispod tog ružičastog Sunca
svako dijete srećno odrasta uz mamu i tatu,
raširenih ruku kao krilata ptica
leti slobodno jer ne zna za tamu.
Tamo nema siromašne djece
koja često ostanu gladna,
jer takav je život u toj zemlji
nikom nije nedostižna hrana.
Svi se školuju i dobro uče
niko ne laže i ne krade,
nema zlostavljanja, nema tuče
a vjetar duva da ne povrijedi nas male.
Ne postoje tamo ni rat, ni bolest
suza se u dječjem oku ne stvara,
svi se poštuju i svi se vole
tamo su ostvarena sva dječja prava.
Srpko Kadrić
Odjeljenje: IX-5
JU OŠ ,,Vladimir Nazor”, Podgorica
