Ćamil Sijarić (1913-1989)

Nekategorisano

Ćamil Sijarić je rođen 18. decembra 1913. godine u selu Šipovice kod Bijelog Polja.
Osnovnu školu završio je u Godijevu, selu u Bihoru, nakon koje je upisan 1927. godine u Veliku medresu kralja Aleksandra I u Skoplju. Isključen iz pomenute škole zbog ljevičarskih ideja školovanje nastavlja u Vranju, gdje 1936. godine maturira u tamošnjoj gimnaziji. Iste godine upisuje studije prava na
Beogradskom univerzitetu na kojem će 1940. godine diplomirati. Kao student pripadao je
naprednom studentskom pokretu.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata službuje kao sudski činovnik u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj
Gradišci i Banjaluci. Pred kraj rata, po prelasku na slobodnu teritoriju, postaje dopisnik TANJUG-a. Neposredno po završetku rata imenovan je za sekretara Suda narodne časti Bosanske krajine u Banjaluci, da bi ubrzo potom bio angažovan kao novinar u listu Glas, a zatim i kao sekretar i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. Početkom 1947. premješten je u Sarajevo, u redakciju časopisa Pregled, a zatim
u redakciju Zadrugara. Učestvuje u pokretanju humorističkog lista Čičak, u kome će obavljati funkciju glavnog i odgovornog urednika. Godine 1951. prelazi u Literarnu sekciju Radio Sarajeva i tu ostaje sve do odlaska u penziju 1983. godine.

Umro je 6. decembra 1989. godine u Sarajevu.

Objavljena su mu slijedeća djela: Ram Bulja (1953), Bihorci (1956), Zelen prsten na vodi (1957), Kuću kućom čine lastavice (1962), Naša snaha i mi momci (1962), Mojkovačka bitka (1968), Sablja, izbor
pripovijedaka (1969), Na putu putnici (1970), Zapisi o gradovima (1970), Konak (1971; 1980), Kad djevojka spava, to je kao kad mirišu jabuke (1973), Carska vojska (1976), Raška zemlja Rascija (1979), Izabrane pripovijetke (1980), Francuski pamuk, (1981), Izabrana djela I-X (1981), Priče kod vode, izbor pripovijedaka
(1982), Oslobođeni Jasenovac (1983), Rimski prsten (1984), Herceg-Bosno i tvoji gradovi (1986), Lirika (1988), Miris lišća orahova (1989), Koliba na nebu (1990), Izabrana djela I-X (1991), Dragi kamen merdžan (2000), Izabrana djela I-V (2006).
Prevođen je na više stranih jezika. Nekoliko njegovih djela je dramatizovano i izvedeno u pozorištu, na radiju i televiziji. Mislim da su Miodrag Žalica i Safet Pašalić prvi dramatizovali „Bihorce“ i praizvedba je izvedena na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu 1966. godine. Povodom obilježavanja 100 godina velikog pisca njegov roman Bihorci dramatizovala je i režirala u Bjelopoljskom pozorištu Lilijana Ivanović. Premijera je izvedena 24. septembra 2013. godine.
O Sijarićevom književnom djelu napisano je mnogo osvrta, članaka, eseja i studija te nekoliko magistarskih i doktorskih disertacija. Za svoje književno djelo Sijarić je nagrađen brojnim nagradama, među kojima su: nagrada Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, prva nagrada za najbolji roman Izdavačkog preduzeća Narodna prosvjeta, 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine, 13-julska nagrada SR Crne Gore, Andrićeva nagrada… Nosilac je više odlikovanja. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Akademije nauka i umjetnosti Crne Gore, te doživotni član Matice srpske u Novom Sadu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *