Hladna je priča najhladnija priča u svijetu priča. Ne zbog toga jer je pisala o ledu, mrazu, snijegu, inju, zimi ili što već vam padne na pamet kad pomislite na hladnoću. Ne, sasvim suprotno. Hladna priča uopće nije pisala o tome. Ona je bila hladna jer je bila bezdušna. I nije li to najhladnija hladnoća koju možete zamisliti? Bezdušnost.
Ima je ta priča kameno srce. Ničim je niste mogli rastužiti, dojmiti ili razveseliti. Nije imala suosjećanja, baš ničeg. Ni jednu jedinu toplu riječ. Samo osjećajna hladnoća među njenim rečenicama.
Sva vrhunska književna djela puna osjećaja i naboja za nju su bila samo dječja tričarija.
Hladna priča nije bila priča koju ste mogli posuditi u knjižnici. Bila je ona dio privatne kolekcije nekog bogatog trgovca starinama. Bila je to iznimno skupocjena knjiga, koja i nije bila više namijenjena čitanju. Nalazila se ona u staklenoj vitrini pod ključem i strogo kontroliranim atmosferskim uvjetima. Vlaga je trebala biti točno namještena, kao i temperatura, pa naravno i svjetlost. I najmanja odstupanja mogla su ošteti njenu savršenost. Ona je bila izložena da bi joj se divili, a ne da biste je uzeli u ruke i čitali.
Odnosili su je na raznorazne izložbe na kojima su je čak čuvali i zaštitari.
Zato joj se upravo i okamenilo srce, jer više nije bila ono što priča treba biti. Čitana.
Bogati trgovac starinama, u čijoj se privatnoj zbirci i nalazila, odluči je pokloniti svojoj unuci za osamnaesti rođendan.
Djevojka je bila presretna. Bio je prestiž naslijediti takvu jednu priču. I svi su joj zavidjeli. Ali ono što nisu znali da djevojka uopće nije bila poput svoga djeda. Oslobodi ona priču od svih okova kojima su je okovali. Ukloni ona i onu staklenu vitrinu i otkaže sve izložbe. Ugasi sve regulatore temperature, vlage i svjetlosti. I odluči pročitati knjigu. I to zamislite sad! Bez rukavica. Jer do sada se takvoj posebnoj priči pristupalo samo u rukavicama. Odluči se ona povezati s pričom na najintimniji način na koji se povezuje jedna priča i čitatelj. Dodirom.
I pročita ona priču. I upravo tako se rastopilo srce te najhladnije priče među pričama.
Ana Bilić je netko tko u javnosti želi ostati nitko, stoga je čitatelju dovoljno da o autorici priče zna samo njeno ime.