Neostvareni san
Noć je, zvijezde sjaje neopisivim sjajem,
A ja razmišljam o neostvarenim snovima,
O željama koje su se činile tako blizu,
Ali su se pretvorile u pepeo koji je vjetar odnio.
Još se sjećam mog prvog sna,
Kada su moje oči sijale sjajem nade.
Svaki korak bio je put do ostvarenja mojih želja,
Ali život postavlja nepravedna pravila.
Neostvareni snovi su poput ptica koje ne mogu da lete,
Ostaju urezani u mislima i srcu.
Ponekad me dozivaju, da ih ostvarim,
Ali izmedju nas su uvijek neke prepreke.
Bilo je trenutaka kada sam zamalo uspjela,
Borila sam se protiv svih sumnji i predrasuda,
Ali život ima druge planove za mene,
Pa me je tako naučio da prihvatim stvarnost kakva jeste.
Svaka suza i svaki neuspjeh su me oblikovali,
I sada dok gledam u prošlost,
Shvatam da ništa nisam izgubila.
I nije važno ostvariti sve snove,
Važno je makar pokušati.
Svaki san je dio mene,
Shvatajući to i dalje sanjam,
Ali na drugačiji način.
Sanjam o ljubavi, o životu,
I među njima se zagubi neki ružan san,
Ali sam shvatila da su i oni neka poruka.
Na zemlji svaki čovjek pronalazi svoje mjesto,
Kao i njihovi snovi u njima.
Možda je moj neostvareni san samo početak,
Svega što me čeka.
Prvi razred gimnazije
JU Srednja mješovita škola Andrijevica
Folić Maja, mentorka
