FAKTORI OD KOJIH ZAVISI UČINAK VJEŽBI NA ORGANIZAM
Uticaj tjelesnih vježbi na organizam nije konstantan. Ne samo da određena vježba ne utiče jednako na svakog učenika, nego šta više ista vježba ne izaziva uvijek iste fiziološke i psihološke reakcije ni kod jednog te istog učenika. Učinak tjelesnih vježbi mijenja se prema stanju učenika, sastavu sredine, doziranju, rezultati ranijeg vježbanja, uticaju kolektiva, itd. Nije dovoljno, ako nastavnik fizičkog vaspitanja poznaje samo načelne postavke uticaja tjelesnih vježbi na organizam svojih učenika, već je potrebno da poznaje i faktore, koji mogu predvidjeti učinak povećati ili smanjiti.
Somatična građa i funkcionalna sposobnost organizma
Jedan od osnovnih uslova, od kojeg zavisi stepen mogućnosti i efekat izvođenja neke vježbe, jeste somatična građa i funkcionalna sposobnost organizma. Građa aparata za kretanje ograničava broj mogućnosti za izvršenje pokreta. Neki mišići, podešeni za veliku pokretljivost, nijesu istovremeno prilagođeni intezivnim naprezanjima, drugi su toliko snažni da podnose i najveći teret, ali je njihova pokretljivost ograničena.
Od pokretljivosti zglobova i dužine koštanih poluga zavisi amplituda kretanja, zbog patoloških promjena ili nepravilnog vježbanja može se u pojedinim slučajevima smanjiti ili povećati prirodna pokretljivost zglobova, što bezuslovno dovodi do nejednakih rezultata i djelovanja tjelesnih vježbi.
Tjelesne vježbe, koje nijesu prilagođene mugućnostima koštanog i vezivnog aparata i mišićnog sistema, dovode do neprirodne gipkosti, mekoće, rastegljivosti ili krutosti zglobova, vezivnog tkiva i mišića, što kod daljeg vježbanja oslabljuje uticaj tjelesnih vježbi na organizam.
Kapacitet pluća, elastičnost plućnog tkiva, pokretljivost grudnog koša i dijafragme, kao i snaga disajne muskulature uslovljavaju funkcionalnu sposobnost disajnog sistema. Za vježbanja sa malim vitanim kapacitetom vježbe izdržljivoti uvijek će predstavljati veće opterećenje nego za ostale.
Ako disajni organi nijesu sposobni da podmire potrebe u vazduhu za izvršenje neke vježbe, onda se takva vježba neminovno mora odvježbati u slabijem tempu ili prije prekinuti.
Stanje krvotoka dobrim dijelom uslovljava sposobnost učenika za trajne i intenzivne napore. Od više trkača pobijedit će onaj, koji se uz ostale jednake uslove oblikuje boljom, funkcionalnom sposobnošću krvotoka. Dosledno tome, uticaj tjelesnih vježbi na organizam zavisit će jednim dijelom od radne sposobnosti srca, koje će omogućiti bolje opskrbljivanje organa sredstvima energetske potrošnje.
Konstitucija, rast, pol, stanje zdravlja, stepen fizičke spremnosti organizma itd, predstavljaju činioce, koji sa jedne strane osposobljavaju učenika za izvođenje tjelesnih vježbi određene forme i inteziteta, a sa druge strane povećavaju ili smanjuju njihov uticaj na organizam.
Forma i intenzitet (karakter) kretanja
Tjelesne vježbe se morfološki i strukturno međusobno razlikuju po formi i intenzitetu. Njihovi elementi – nervno-mišićni napor, brzina, ritam, pravac, amplituda i međusobni vremenski odnosi pokreta – ukoliko se u izvođenju jedne te ista vježbe različito ukopčavaju, mogu izazvati sasvim drugačije djelovanje na organizam čovjeka. Evo nekoliko primjera:
Što je nervnomišićno naprezanje jače, to je intenzivnija izmjena materija u organizmu i snažniji učinak vježbi na organizam. Prednost u visu sa opruženim nogama predstavlja veće opterećenje nego sa skučenim nogama, pa će, prema tome snažnije uticati na jačanje bedrenoslabinskih i trbušnih mišića.
Promjenom brzine kretanja mijenja se i uticaj vježbe na organizam. Pješačenje brzinom od 10 km na sat povlači daleko intenzivniju reakciju organizma nego pješačenje brzinom od 5 km na sat.
Promjenom pravca i amplitude kretanja postiže se raznovrsno djelovanje vježbi na organizam. Povećanjem oscilacija kod gibanja trupa u predklonu postiže se npr.: snažnije rastezanje muskulature leđa, sedalnog predjela i zadnje lože buta. Zamahom, pruženih ruku u odručenje gore dolazi do snažnijeg rastezanja prsnih mišića, nego kada se zamah izvrši samo u odručenju.
Uticaj prethodnog vježbanja
Promjene u sistemima i organima tijela, koje se javljaju u procesu tjelesnog vježbanja i manifestuju u stvaranju veće snage i izdržljivosti organizma, nastupaju usled mnogostrukih ponavljanja mišićnog rada. Svaka napornija vježba izaziva u funkcijama organizma stanovite posledice, koje obično označavamo kao post – akcije. One se održavaju neko vrijeme, a zatim postepeno iščezevaju. Ako se sledeće vježbanje izvrši prije, nego što je došlo do slabljenja tako postignute povišene radne sposobnosti, izazvat će se dalje povećanje radne sposobnosti organa i organizma u cjelini.
Jasno je, da od posljedica prethodnog vježbanja zavisi uticaj i rezultat sljedećih, kasnije primjrnjivanih vježbi. Veoma važnu ulogu pri tome igra čestoća ponavljanja, to jest vrijeme trajanja intervala između dva susjedna vježbanja. Suviše kratki intervali dovode do zamora i iscrpljenosti ( pretreniranosti ), suviše dugački do slabljenja uticaja post – akcija, što će se u oba slučaja odraziti nepovoljno. Empirijska zapažanja i eksperimentalni podaci pokazuju, da su za organizam u rastu ( djeca, omladina ) najpovoljni kratki, učestali snažni podražaji.
Pronalaženje optimalnog vremenskog razmaka između pojedinih vježbanja važno je sa gledišta koordinacije pokreta. Koordinacioni odnosi, koji su se stvarali u centralnom nervnom sistemu, postepeno se gase, ako se kretanje dugo vremena ne obavlja. Prema tome, nakon dužeg prekida vježbanje određene navike kretanja naići će na slične poteškoće kao prilikom učenja u početku.
Uticaj okoline
Kakav će biti učinak tjelesnih vježbi na organizam, zavisi i od okoline, u kojoj učenik vježba. Suviše niska ili pretjerano visoka temperatura vazduha znatno smanjuje radnu sposobnost organizma. Vazduh zasićen vlagom dobar je provodnik toplote, te kod niže temperature još više rashlađuje tijelo. Zbog toga nastavnik mora u takvim prilikama birati druge vježbe, smanjiti i povećati opterećenje. Tjelesno vježbanje na apsolutnim visinama, usled niskog pritiska vazduha, znatno više opterećuje disajni i cirkulatorni sistem, nego u nizinama. Vazduh pun prašine, dima ili mikroba oštećuje zdravlje.
Pešačenje, trčanje, itd… po neravnom zemljištu povećava učinak kretanja na organizam. Sično djeluje mokra, klizava, blatnjava ili mekana podloga, jer je za odraz kod svih cikličnih kretanja potrebno uložiti znatno više mišićne snage. Promjenljiva i neravna podloga zahtijeva veću koncetraciju pažnje i smanjene brzine kretanja.
Dimenzije i kvalitet sprava, uređaja i vježbališta mogu pojačati ili smanjiti djelovanje vježbi.Njihov estetski i higijenski izgled može probuditi raspoloženje učenika i pojačati njihovu volju za rad.
Doziranje
Doziranje vježbanja, koje se sastoji u određivanju broja ponavljanja, trajanju, množini i težini vježbi, svakako je najvažniji faktor, od kojeg zavisi uticaj vježbi na organizam. Jačina doziranja u pojedinim slučajevima ne može se generalizovati, već je podloženo individualnim razlikama u tjelesnoj strukturi, razvojnim fazama, sastavu okoline, raspoloženju učenika itd. Ponavljanje neke vježbe ne valja posmatrati mehanički, kao sumiranje jednakih pokreta, koji se ne mijenjaju. Prva se ponavljanja zaista međusobno toliko ne razlikuju, a što duže ponavljanje traje, postoji veća razlika između pojedinih izvođenja. Ovo treba objasniti fiziološkim reakcijama organizma, koje bivaju sve izrazitije (pojava umora progresivno raste).
Zbog svoje složenosti i važnosti, doziranje u tjelesnom vježbanju predstavlja težak i odgovoran zadatak. Greške koje se sastoje u nepravilnom a najčešće u prejakom doziranju, u drugim predmetima nijesu toliko štetne kao u tjelesnoj vjžbi, gdje mogu postati porazne. Nastavnikov putokaz u doziranju mora biti dobro poznavanje fizioligije i psihologije uticaja tjelesnih vježbi i opažanja umornosti na učenicima, koje se ispoljava u mnogim primjetljivim znakovima.
Aktivnost i zalaganje učenika
Od aktivnosti i zalaganja učenika takođe mnogo zavisi djelovanje vježbi na organizam.
Za aktivan odnos prema tjelesnom vježbanju prije svega je potrebno da učenici razumiju smisao i zadatak vježbi, jer će tada biti zainteresovaniji da postignu predviđeni rezultat rada. Nastavnik mora kod učenika posticati samoinicijativnost i osjećaj odgovornosti, uvažavati njihove i najskromnije uspjehe i proučavati individualne sposobnosti i sklonosti pojedinaca. Time će razvijati svestan odnos prema fizičkom vaspitanju, a poznato je, da deset ponavljanja pokreta, ako se ulaže maksimalna pažnja i intenzitet, može donijeti više koristi nego cijeli sat polupasivnog, bezvoljnog vježbanja.
Snaga kolektiva
U fizičkom odgajanju neophodno je uvijek se oslanjati na kolektiv (razredni, školski, pionirski ili omladinski), jer će nastavnik u njima naći pomoć za svoj rad.
Zahvaljujući kolektivu često pojedinac savlada vježbu, koju usamljeno nebi nikada izveo. Takvih slučajeva ima mnogo u vježbama smjelosti, npr. kod skokova u vodu, u dubinu i na skijama, kod akrobatike, skoka sa sprava isl. Razredni kolektiv koji ismijava nespretnog učenika ili početnika, može ga potpuno odbiti od fizičkog vaspitanja. Isto tako može negativno uticati, ako se dopušta kult divljenja zvijezdama.
Pozitivan, čvrst kolektiv može stimulisati nastavno-vaspitni rad u tjelesnom vježbanju i doprinijeti, da tjelesne vježbe postignu snažniji fiziološki i vaspitni efekat.
Nastavnikov postupak
Najzad, uticaj tjelesnih vježbi na organizam zavisi i od ponašanja i postupaka nastavnika. On djeluje na svoje učenike ličnim primjerom. Njegovo interesovanje, poznavanje i ljubav prema fizičkoj kulturi održavat će se u postupcima i ponašanja učenika. Objektivnim držanjem prema svim učenicima i poznavanjem struke steći će poštovanje svojih učenika, dok će nezainteresovanošću za svoj rad, zapostavljanjem slabijih učenika, neobjektivnošću ili nepriznavanjem rezultata izazvati otpor, ne samo prema sebi lično, već i prema fizičkom vaspitanju djece, što će osjetno smanjiti fiziološki i pedagoški učinak pojedinih vježbi i čitave nastave.
O autoru teksta:
KALAČ H. MIRSAN rođen 1979. godine u Rožajama gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu – gimnaziju završio u Sarajevu gdje se bavio aktivno sportom (košarkom). 2005 godine diplomirao na Fakultetu za fizičku kulturu Univerziteta u Prištini sa ocjenom 10 (deset) i stekao zvanje Profesor fizičke kulture.
Pripravnički staž obavio u JU OŠ “Mustafa Pećanin” u Rožajama. Radio kao samostalni preduzetnik u STR ”SPORT FASHION” Rožaje.
Aktivno radio kao trener pri košarkaškom klubu u Rožajama. Avgusta 2007. godine kao košarkaški trener radio sa košarkaškim ekipama na “Budva-Kamp 2007.” u Budvi. Jula 2008. godine, učestvovao i radio kao trener na košarkaškom kampu u Tivtu, sa ekipama iz Crne Gore i regiona.
Bio član odbora direktora DOO “SPORTSKI CENTAR“ Rožaje.Bio radno angažovan u većini škola na teritoriji opštine Rožaje.
Stalni radni odnos zasnovao u JU OŠ “25 maj” Rožaje na radnom mjestu profesor fizičkog vaspitanja.
U toku rada u školama pohađao razne seminare iz oblasti vaspitanja i obrazovanja, a takođe obavlja razne sportske aktivnosti u obliku sekcija i takmičenja a u cilju razvoja i unapređenja sporta.