Jasmina Luboder Leković PINOKIO SA HILJADU LICA Dobro za (ne)društvene mreže Nekada davno,trudili smo se da budemo stolari svojih neispričanih priča.U tim pričama postojalo je nepisano pravilo –kada daješ, desna ruka ne smije da zna šta daje lijeva.Svaku izgovorenu lijepu riječ obavezno je pratila duševna smirenost.Izgovoreno je bilo u ravni sa našim mislima.Ili su to […]
Continue Reading
RAMAZAN MOJ BLAGORODNI Da je dova kiša, ljudi bi se tokom ramazanski dana u rijeku pretvorili. Da je duša suvo granje, iftarom bi probeharala. Radost i čistota srca koju osjetim u ramazanskim danima, ovaplote mi dušu, a dunjaluk mi se učini kao nepresušan izvor čije je vrelo prepuno nade da je čovjek od Allaha stvoren […]
Continue Reading
KAMENO SRCE I krećemo od dijela koji me promijenio. A sjećam se tačno tog čovjeka i svoje pete godine, sjećam se mog oca i drhtavog lica moje majke. Kao mala nijesam shvatala kakav je to nedostatak iako mi je majka govorila o tom čovjeku kojeg sam trebala nazivati ocem. Od svih priča jednoj sam prisustvovala […]
Continue Reading
Dječak sjajnih očiju Svjesna sam činjenice da je moje društvo neshvatljivo, primitivno i nehumano. Osjećam ljudsku potrebu da kroz svoje riječi probudim građansku svijest. Pišem u ime svih onih čiji su razumi zdravi i srca čista. Demantovala sam sve negativne stavove i predrasude koje tradicionalno gajimo prema romskoj populaciji, onog trenutka kada sam upoznala jedno […]
Continue Reading
Porodica nekada i sada Porodica je ključni izvor podrške ljubavi i sigurnosti u našim životima. Za mnoge od nas, naša porodica služi kao sigurna luka, pružajući nam osjećaj pripadnosti i zaštite od izazova i neizvjesnosti svijeta. Ovo je posebno tačno kada se suočavamo sa teškim vremenima ili promjenama u našim životima. Djed mi je pričao […]
Continue Reading
SUROVI SVIJET Nepravda vlada čim pregazimo preko kućnog pragai nigdje iz usta ne izađe riječ blaga,neko je lomljiv kao staklo,neko grubog i surovog srca i niko od nasne zna da li uopšte ono kuca?Takvi pravdu ne vide već samo svoj cilj i sebe,usput unište nekog krhkog ili mene ili tebe.Ni bliski ljudi nam iskreni nikad […]
Continue Reading
PISMA NEISPRIČANIH PRIČA U tišini školskih hodnika,gde bi smeh trebao da se čuje,nasilje se uvlači poput senki,tama se smeje, srce povređuje. Zaboravljeni su oni koji pate,njihove priče ostaju neispričane,dok suze, skrivene poput tame,govore o bolu koji zanemarujemo. Šta nas tera da budemo okrutni?Je li to slabost ili želja za moći?Kao da nasilje igra,a ne srce […]
Continue Reading
Smješnog li života O smješnog li ovog životasmješni snovi i puste željegdje nestade sva ona divotasa one naše plave zemlje. U tom času kad se otud kreneda se zastane za trenutak dvazatražiću od svih ljudi pokraj meneda se ta mržnja ugasi sva. I za klevete moje mnogobrojnei za sve što srce nije daloi za mnoge […]
Continue Reading
Most u tišini Svako popodne, baš kad bi sunce počelo da tone u more na horizontu, sjedjela je namostu – onom mostu što spaja rijeku i more, gdje se svjetovi dodiruju. Taj trenutak,između rijeke koja hita i mora koje sve prima, bio je njen trenutak tišine. Razmišljalaje o svijetu, o ljudima i o njihovim beskrajnim […]
Continue Reading
Naša ljubav U tvome sam pogledu našla taj mir,Ali sada nas dijeli beskrajan svemir.Gradovi daleki, putevi razni,Još uvijek smo bliski, ali dani su prazni. Pričali smo dugo, o tome što slijedi,Znali smo oboje, ljubav ne vrijedi.Nije da nijesmo htjeli pokušati,Ali daljina je znala gdje ćemo stati. Svakog dana vidim tvoj lik,Ali među nama stoji nevidljiv […]
Continue Reading
