Roman Nafurani sin savremeni je psihološko-društveni roman koji istražuje složen odnos između oca i sina, moći i slabosti, privilegija i odgovornosti. Autor Borivoje Simić kroz ispovijest jednog mladog čovjeka, pripadnika povlaštenog sloja društva, postavlja pitanje: šta se dešava kada neko sve dobije, a ništa ne zasluži?
Likovna galerija Bosne i Hercegovine & Izdavačka kuća Art Rabic
imaju zadovoljstvo pozvati Vas na promociju knjige „Nafurani sin“ autora Borivoja Simića
Subota, 13. 12. ‘25. u 18:00 sati
Sudjeluju: Edin Krehić, Elvis Ljajić, Borivoje Simić i moderator Hajdar Arifagić
“Nafurani sin” je novovremena priča o tatinom sinu koji je imao sve u
životu, provodio se, živio razmetno i bio poguravan od tate, visokog
stranačkog funkcionera, kada je trebalo. Dobio je direktorsko mjesto na
dar, ali će se pokazati da se ne snalazi. Na kraju će zaglibiti.
Radnja romana smještena je u savremenu Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme nakon političkih i društvenih promjena. Glavni junak, sin uticajnog partijskog funkcionera, započinje svoj put kao čovjek kome je sve omogućeno – direktorsko mjesto, status, pa i zaštita od posljedica vlastitih grešaka. Međutim, sve se mijenja kada završi u zatvoru zbog privrednog kriminala. Zatvorska ćelija, svedena na nekoliko kubika zraka i tanki dušek, postaje prostor suočavanja sa sobom, prostor u kojem junak prvi put iskreno sagledava vlastiti život.
Kroz ispovjedni ton i retrospektivna sjećanja, Simić gradi lik čovjeka koji shvata da je bio zarobljenik očevih ambicija i vlastite slabosti. Sukob sa ocem zapravo je sukob sa samim sobom. Njegova „nafuranost“ simbol je nadmenosti i praznine jedne generacije koja je živjela od naslijeđenog ugleda, a ne od stvarnih sposobnosti. Snovi u kojima se hrvu otac i sin otkrivaju duboku psihološku borbu između ljubavi, zavisti i krivnje.
Jezik romana je jasan, jednostavan i realističan, ali prožet emocijama i unutrašnjim monolozima. Autor koristi novinarsku preciznost da bi opisao društvenu stvarnost, ali i poetski ton kad govori o unutrašnjim lomovima junaka. Upravo ta kombinacija čini roman uvjerljivim i snažnim.
Poruka djela je jasna: moć bez odgovornosti vodi u propast, a jedini put do slobode vodi kroz priznanje i pokajanje. Nafurani sin nije samo priča o jednom čovjeku, nego i o cijelom društvu koje se suočava s posljedicama svojih lažnih vrijednosti. To je roman o sazrijevanju, moralnom buđenju i mogućnosti da čovjek, čak i u zatvoru, pronađe istinsku slobodu – onu unutrašnju.
Iz recenzije Željka Ivankovića
„Nafurani sin“ je baš ono što i naslov kaže. Priča o nekome tko je, nijednom zaslugom, bio gore ili umislio sebi da je gore i da sve može, dok nije bolno tresnuo o pod stvarnosti. Stvarni ili fiktivni sukob otac – sin latentno je prisutan kao sukob dviju generacija, dvaju koncepta življenja i razumijevanja svijeta, i za njega izgleda ne postoji drugo rješenje nego trežnjenje u društvenoj izolaciji, kad se i gdje se sav svijet i sav život otvori za samorefleksiju. Ipak, i takvo što je pobjeda ili put k pobjedi, jer malo ih je koji su spremni za introspekciju, za promišljanje življenog i „osobno čistilište“. Jer svjedoci smo, kolikima ni zatvori nisu bili mjesto samospoznaje, mjesto zrenja i odluke za promjenu života, za novi početak. Kroz tu priču naš autor dubinski, kao odličan znalac suvremenog društva, našeg društva, koje temeljito razumijeva iz njegove gospodarske i političke strukture, razumije njegove društvene mehanizme, izgradio je lik koji zapravo postaje pričalac priče o ambijentu u kojemu je živio svoju „nafuranost“ i u kojemu se spotaknuo do društvenog dna, odakle mu je osmišljavati svoj svijet u njegovu novom početku, ovaj put bez „širokih očevih pleća“ koja sve pokrivaju. Bez zaštićenosti koja stvara razmažene sinove gurajući ih u svaku vrstu nedoraslosti i nepripremljenosti za ozbiljan i odgovoran život. Razlika između roditeljskih očekivanja i realizacije u stvarnosti, razlika je koja se naplaćuje u emocionalnom i intelektualnom lomu koji se teško liječi, a nerijetko završi u moralnom padu i ćorsokaku iz kojega nema puta natrag. Naš autor izabrao je ispričati priču koja ima spasonosni izlaz, koja je ljekovita, k tomu lako čitljiva, ali ne zbog toga i manje društveno kritična. K tomu je dobro psihološki diferencirana i utemeljeno društveno elaborirana, s nepretencioznim, pa ipak snažnim prodorima u samu bit društvene zbilje u kojoj se priča događa. I u tom smislu roman predstavlja novost u našoj novijoj književnoj produkciji
O autoru
Borivoje Simić rođen je u Varešu (BiH) 9. 9. 1963. godine. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu – Odsjek žurnalistika diplomirao je 1987. godine. Novinarsku karijeru započeo je sredinom 80-ih godina prošlog vijeka kao volonter u „Našim danima“, „Večernjim novinama“ i dnevnom listu „Oslobođenje“ u Sarajevu. U „Oslobođenju“ kao novinar radio je od 1987. do 2007. godine. Među ostalim, bio je novinar-reporter, redaktor, noćni urednik, šef DESK-a, kolumnista-komentator, urednik ekonomske rubrike. Proglašen je novinarom godine 2006. Tri godine proveo je u „Nezavisnim novinama“, Dopisništvu u Sarajevu. Prvog juna 2011. pokrenuo je internetski portal Indikator.ba, čiji je i danas vlasnik i urednik.
Književnim pisanjem se bavi u posljednje dvije i po godine.
Ima dvije objavljene knjige i više objavljenih priča u časopisima Život Sarajevo, Susreti Brčko, Srpska vila Bijeljina, Bobovac Vareš, Novi mostovi Rožaje, kao i na blogovima i portalima.
Bibliografija:
– Kalafonijum (zbirka priča), AS Oglasi Izdavaštvo Zvornik, 2024.
– Nafurani sin (roman), Art Rabic Sarajevo, 2025.
Nagrade:
– Februar 2024. – prva nagrada na 13. međunarodnom konkursu časopisa Avlija iz Rožaja (Crna Gora) za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2023. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku za kratku priču “Neprodate novine”.
– Avgust 2024. – treća nagrada na konkursu 8. drinski književni susreti AS Oglas Izdavaštva Zvornik (BiH) u kategoriji rukopisa priča za zbirku priča “Kalafonijum”
– Januar 2025. – treća nagrada na 14. Međunarodnom konkursu časopisa “Avlija” iz Rožaja (Crna Gora) za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2024. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku 2024. godinu za kratku priču “Repeticije”
– Februar 2025.- druga nagrada na X književnom konkursu Musa Ćazim Ćatić Kulturnog
udruženja Musa Ćazim Ćatić sa sjedištem u Minhenu i Odžaku za najbolju priču u 2024. godini za priču “Alija”
– Juni 2025. – Nagrada ZATON 2025 na 6. konkursu Međunarodnog festivala kratke književne forme ZATON 2025. Bijelo Polje (Crna Gora) u kategoriji kratkih priča za priču “Divlji konji“
-Priča “U društvu omorika” uvrštena je među najbolje na konkursu ultrakratkih priča za 2025. Izdavačke kuće Alma Beograd i objavljena u knjizi „Komešanje, ožiljak (Najlepša ostvarenja sa XXIV konkursa za najkraću kratku priču)”
-Priča “Tišina u biblioteci” bila je u finalu izbora za najbolje priče na konkursu Skribnoauti Zagreb 2024.
– Priča Sunčanje ušla je u izbor najboljih priča na natječaju Perkatonic magazina Zagreb 2025. i kao takva objavljena je na sajtu ovog magazina
