Kad sađu u grad:
S opanaka na asfaltu stresu smonicu dalekih strana.
Zanesu se mermerom i spratovima.
Vuku na pijac naomčenu stoku
Džakovi ili ranci preko ramena.
Zamirišu na jelovinu, dim, trave i njive,
Tragači za srećom, osmijehom oslađeni.
Dlanovi – široke tople doline.
Lica kao drveća kora. Zvjerkost u očima.
Na čelima njive briga…
Prepoznaju nas, s njihovih žila u grad odvezene
prekore: da su nam prsti stanjeni i da smo ubijelili…
Kad se vraćaju: Stavljaju pete na prste stopa svojih silazaka.
Na usnama radost puca.
Drveće rodnih šuma maše.
Gledam ih, pognuto i klecavo utrnu
Putevima na planine poteženim.
Pred njima džakovi hljeba zarudjeli u rancima
– razlomit će ih djeci u povratku…

Zaim Azemović je rođen 16. decembra 1935. godine u selu Bukovica kod Rožaja. Bio je istaknuti rožajski književnik. Završio je Učiteljsku i Višu pedagošku školu, a Filozofski fakultet je studirao u Prištini. Službovao je kao prosvjetni radnik u Sandžaku, a od 1978. godine je radio u Skupštini opštine Rožaje i u opštinskom sindikatu, gdje je penzionisan 2001. godine.
Iza Azemovića stoji plodan stvaralački rad u književnosti i priznati rezultati na sakupljanju narodnih umotvorina, kao i izučavanju i prezentovanju narodnih običaja i tradicije na našim prostorima. Poznat je široj javnosti po svom humanizmu i afirmaciji zajedničkog života. Autor je tridesetak knjiga proze, poezije, narodnih umotvorina, monografija i drugih spisateljskih formi. Pored brojnih nagrada i priznanja za književnost i rad u prosvjeti i društveno angažovanje, izdvajaju se nagrada „Oktoih“, najveća nagrada grada Rožaja „30. septembar“, te Nagrada „Pero Ćamila Sijarića“. Još kao srednjoškolac za svoja literarna ostvarenja nagrađivan je na anonimnim konkursima u Beogradu, Zagrebu, Titogradu, Pljevljima i drugim gradovima.
Zaim Azemović je zastupljen u školskim programima u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Sjevernoj Makedoniji. Njegovi radovi objavljeni su u univerzitetskim udžbenicima u Crnoj Gori i Srbiji. Djela su mu prevedena na turski, bugarski, albanski, njemački i engleski jezik.
Objavljene knjige: Zlatna i gladna brda, pripovijetke (1972), Mijene, pjesme (1977), Sijevak, pjesme (1981), Dug zavičaju, pripovijetke (1981), Srce pod jezikom, pripovijetke (1986), Nesanice, pripovijetke (1987), Tajnovid, romansirana biografija Šejha Muhameda Užičanina (1994), Zločin i odmetništvo Bajrama Hodžića (zajedno sa Salkom Luboderom), (1995).
Zaim Azemović je preselio 25. jula 2015. godine.
(Mišljenja i stavovi izrečeni u okviru projekta Audio poezija Bošnjaka Crne Gore ne odražavaju nužno i stavove Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava)