Demir Mujević
Planina Hajla
Snena Hajlo, gorda planino
Kud si pošla, kud si se nadvila
Kud si se nadvila, u modre
Oblake glavu sakrila
Ti si ponos našeg grada,
Silna, vjenačna, planina mlada
Svojim stasom i divljom ljepotom
Obgrlila si naše živote i okolinu
I oplemenila svakodnevnu gradsku rutinu
Ti si odjek visina i simbol naš,
Što pod snijegom spokojno spavaš
I strpljivo čekaš ljetnji dan
Da udahne ti život i razbije san
Zimi tvoji obronci okovani snijegom –
srebro protkano ledenim dahom
Sijaju na tankom, ubogom zraku sunca
Sijaju na hladnom, igličastom zraku sunca.
Odiseja morske fantazije
Kada plavetne avanture zovu,
šapatom i hukom pjenušavih talasa,
jurimo u zagrljaj beskrajnom moru
i hrabro se odazivamo pozivu
Niz ljestvice pjesme kitova
spuštamo se kao niz pletenice
do kristalne podmornice,
upijajući čari morskih priča i mitova
Dok nas lagano talas,
kao jedan jedini klas,
u mirnom moru njiše,
čudovište iz Loh Nesa
kao starac kroz vječnost – duboko uzdiše
plutajući uz obalu,
dugog vrata poput čempresa.
Na krilima raža letimo
do pješčanih dina na dnu
i sve je magično kao u snu:
u zanosu jedemo morsku malinu,
i kupinu…
…plešemo sa delfinima…
Gle, zlatnoprugaste ribe kao komete
naglo prolete
nalik na konfete…
Gle, srebrne mesečeve meduze
kao balerine
osvjetljavaju put
kroz tamnozelene dubine,
do podvodne bašte
koja rađa najljepše plodove
mašte.
I to je jedina granica
pjesme ove.
Istaknuta slika: Hajla, detalj; FOTO: Damir Skarep
