JA
Sve što je imalo
sunce je ispilo
iz mojih pora.
Sve što je mogao
vjetar je odnio
sa mojih usana.
Sve što sam čuvala
kiša je saprala
sa moga tijela.
Suncem opaljena
vjetrom ogoljena
i kišom oprana
od svega prekaljena
čedna i žedna
stidna i bojazna
spremna da volim
spremna i da patim.
TI
Ako si zemlja
postaću kiša
koja te oživljava.
Ako si more
postaću rijeka
da bih se ulila u tebe.
Ako si nebo
postaću sunce
a noću zvijezda
večernjača.
Da si polje
bila bih trava
ali da nam niko
mir ne narušava.
Da si trava
bila bih grana
što hlad ti pravi
usred sušnih dana…
Ne, ti nisi
ni zemlja,
ni more,
ni polje,
ni trava…
Ti si ti
Kako ću te usrećiti?
DAVLJENIK
Topim se topim
kao malo snijega
na dlanu.
Topim se polahko
a ti gledaš
kako nestajem
kako se davim
i nećeš da
pomogneš
da pružiš ruku
da me izvučeš
iz bare
u koju sam
upala
tvojom krivicom.
Topim se topim
a ti se smiješ
smiješne su ti
moje muke.
Ali neka…
i tebe će zakačiti
nečije ruke
i povući te dolje
u dubinu…
…k meni.