TRI PJESME ZLATE MEMIŠEVIĆ

Poezija

JA

 

Sve što je imalo

sunce je ispilo

iz mojih pora.

 

Sve što je mogao

vjetar je odnio

sa mojih usana.

 

Sve što sam čuvala

kiša je saprala

sa moga tijela.

 

Suncem opaljena

vjetrom ogoljena

i kišom oprana

od svega prekaljena

čedna i žedna

stidna i bojazna

spremna da volim

spremna i da patim.

                                     

 

 

TI

 

Ako si zemlja

postaću kiša

koja te oživljava.

 

Ako si more

postaću rijeka

da bih se ulila u tebe.

 

Ako si nebo

postaću sunce

a noću zvijezda

večernjača.

 

Da si polje

bila bih trava

ali da nam niko

mir ne narušava.

 

Da si trava

bila bih grana

što hlad ti pravi

usred sušnih dana…

 

Ne, ti nisi

ni zemlja,

ni more,

ni polje,

ni trava…

Ti si ti

Kako ću te usrećiti?

 

 

 

DAVLJENIK

 

Topim se topim

kao malo snijega

na dlanu.

 

Topim se polahko

a ti gledaš

kako nestajem

kako se davim

i nećeš da

pomogneš

da pružiš ruku

da me izvučeš

iz bare

u koju sam

upala

tvojom krivicom.

 

Topim se topim

a ti se smiješ

smiješne su ti

moje muke.

 

Ali neka…

i tebe će zakačiti

nečije ruke

i povući te dolje

u dubinu…

…k meni.

 

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *