Erol Hadžialijagić: ISTORIJA JEDNOG ĆILIMA

Magaza

Halija, vrijedna prostirka koja svjedoči dugoj i bogatoj tradiciji Bošnjaka, a koja je skoro dva vijeka uljepšavala odaje i divanhane uglednih sandžačkih kuća, begovsku kuću Franca u Rasovu, kao i kuće Smail-age Sutovića, te musafirsku sobu “sobo-veljku“ u kuli Hadžialijagića u Rožajama, odnedavno je „izložena“ u mojoj kući u Americi.

Sada, svako jutro uz Bismilu, prvim korakom, malim za čovječanstvo, a velikim za mene, nagazim na ovu haliju. Ponekad je pomilujem rukom kao dijete ili se spustim i dotaknem je nosem kao na sedždi, tragajući za mirisima prošlosti. Nekad osjetim miris hamama (kojeg više nema) i vlažnog duvara, miris smole i suhe bukovine, nekad onaj hljeb majkin – mirisni i vrući, tek iznešen iz šporeta, a evo jutros miris rehe rahmetli bijače. Ova halija je svjedok, jednom od, morebit, važnijih događaja u istoriji Rožaja – pomirenja dvije, tada, najbrojnije i najuticajnije porodice u tim krajevima – Kuča i Klimenti. Ona je kao i vrijedna hamajlija, bila i ostala čuvar mira i ljubavi.

Kuči i Klimenti su naselili rožajski kraj, u isto vrijeme, između 1670-te i 1700-te godine. Po većini dostupnih izvora, Klimenti su dosli iz Malesije, a Kuči iz sela Orahova, Gornji Kuči. Oni su tada osnovali naselje Rožaje, u jednom periodu poznato kao Trgovište, na sadašnjoj lokaciji – na ušću dvije rijeke, Lovničke i Ibra. Prije toga, ovaj prostor je bio naseljen malobrojnim pravoslavnim stanovništvom.

Iako su živjeli jedni pored drugih i sasvim izvjesno sami dijelili malu čaršiju sa nekoliko desetina kuća, Kuči i Klimente su bili u neprijateljskim odnosima dva vijeka. Ženili su se i udavali sa strane, iz svih krajeva Sandžaka i šire, ali nikada između sebe. Lovnička rijeka je bila granica podjele.

Sa lijeve, zapadne strane Lovničke rijeke su se formirale mahale u kojima su živjeli potomci Klimenti: Agići, Agovići, Ademagići, Feleći, Kurtagići, Zejnelagići, Nokići i Sutovići. Za Sutoviće postoji više verzija o porijeklu (Konje – Turska, Bosna, Mađarska…) i koji su se, vjerovatno, zbog svoje lokacije priključili Klimentama. To važi i za Nokiće koji su se nastanili u Suhom Polju, a postoje mišljenja da su oni prvi i dosli u ove krajeve. Druge porodice, porijeklom Klimente, naselili su okolinu Rožaja, na primjer Murići
su otišli u Bać.

Na desnoj, istočnoj strani, nastanili su se potomci Alije Kuča koji je, najvjerovatnije, primio islam dolaskom u Rožaje, od njega su Bećiragići, Ganići, Mulalići, Fetahovići, Kardovići, Hadžialijagići i Topalovići. Bilo je Kuča koji su tada otišli drugim putevima: dva brata od Alije, Ramo u Bačevac, a Huso u Lučice, ili Kuči iz Meduna koji su se naselili prvo u Barmahalu u Rožajama, a kasnije u Seošnicu i od njih su nastali Nurkovići.

Legenda kaže da mnogi od njih nisu nikada za svog života zakoračili sa druge strane Lovničke rijeke. Imali su odvojene džamije i groblja. U arhivima se može naći dokumentacija koja govori o njihovim stalnim sukobima i parničenjima pred sudovima – najčešće oko pašnjaka. Nema podataka o oružanim sukobima i krvnim osvetama.

Postoji teorija (moja), da su veliko bogatstvo obje porodice stvorile u dvovjekovnom nadmetanju protiv onih – sote’ strane Lovničke rijeke. Otud se i rodila izreka: „Da Istambul izgori Rožaje bi ga napravilo“. Tu nesrećnu tradiciju prekidaju Smail-aga Sutović sa jedne i pradjed mog oca Hadži Alija-aga Eminović -Bećiragic sa druge strane negdje oko1880-te godine. Tada Smail-aga daje svoje dvije kćerke Vasviju i Naju za dva Hadži-Alijagina sina Rušita (mog pradjeda) i Šeća. Time se prekida neprijateljstvo i od tada su se sklopili mnogi brakovi među njima.

Smail-aga je bio bogat trgovac i zemljoposjednik, a bio je oženjen sa Bidom – Abidom iz begovske porodice Franca iz Rasova. Imali su petoro djece, dva sina Amir-agu i Bejt-agu i tri ćerke Vasviju, Naju i Saćiru. Njihov sin Amir-aga, brat Naje i Vasvije, je kao vrijedan preduzetnik finasirao je izgradnju puta prema Novom Pazaru. Kasnije je propao u poslu jer su ga, valjda, ortaci prevarili. Amir-aga se ženio tri puta: od Dazdarevića (Godovo), Kurtagića (Rožaje) i Redžepagića (Plav) te je imao osmoro djece iz tri braka. Svi potomci su poznati ali je to tema za jedno posebno i duže izdanje.

Hadži Alija-aga je bio oženjen od Muratagića iz Gusinja i imao je pet sinova Jusufa, Avdula, Muja, Rušita i Šeća i ćerku Nurču, udatu u Novom Pazaru. Bio je, vjerovatno, u to vrijeme najbogatiji čovjek u tim krajevima.

Vasvija i Naja su u svoju spremu iz Sutovića tada donijele i haliju – sada već neprocjenljivo vrijedni primjerak bošnjačke kulture – koju je njihova majka Abida, generaciju prije, donijela u spremu iz kuće Franca, udajom u kuću Sutovića. To je moglo biti negdje oko 1860-te godine. Pitanje je da li je halija kupljena ili izatkana za Abidinu spremu ili je još starija?

Tražio sam originalni izvor i značenje riječi halija, ali bez većeg uspjeha – neko je ime dao a mi ga prihvatili. Izraz halija se spominje u ugovorima o nasljedstvu, ili poklanjanju imovine vakufima još u 16-tom vijeku. Tako da se u drugoj vakufnami Ćejvan-ćehaje iz Mostara 1558-te godine navodi između ostalog i “veći broj džamijskih ćilima i serdžada, tačnije: tri serdžade – halije, tri velike halije, halija za mihrab i četiri misirske halije.” To znači da su halije pravljene za više namjena i u različitim veličinama. Po istim izvorima, “Halija je prvobitno bila jedna vrsta glatkog ćilima sa dva lica koje su Osmanlije donijele na ove prostore ali se vremenom pod ovim pojmom počeo podrazumjevati i uzlani (čvorani) tepih sa jednim licem koji je originalno dolazio iz Persije.”

Ova halija o kojoj pišem ima upravo takve karakteristike. Dalje se kaže: “da se halija tka u kući u vlastitoj režiji, strizenjem sopstvenih ovaca upredanjem, farbanjem bojama koje se koji je nađu: zemljanim bojama, korom od johe, korom od crvenog luka, zelenom korom od oraha, i drugim prirodnim bojama”. Halije su bile tada prestižne tkanine u uređenju domova a djevojke su ih obavezno pripremale za ruho ili spremu. Svaka halija je težila oko 10 kila” a dimenzije ove halije su veće od tipičnih dimenzija serdžada (4 m x 1.2 m) a težina je oko 13 kilograma.