Kategorija: Poezija

Kad sađu u grad:S opanaka na asfaltu stresu smonicu dalekih strana.Zanesu se mermerom i spratovima.Vuku na pijac naomčenu stokuDžakovi ili ranci preko ramena.Zamirišu na jelovinu, dim, trave i njive,Tragači za srećom, osmijehom oslađeni.Dlanovi – široke tople doline.Lica kao drveća kora. Zvjerkost u očima.Na čelima njive briga…Prepoznaju nas, s njihovih žila u grad odvezeneprekore: da su […]

Bihor – aršlame rascvjetale, nevjeste vitke sa boščamai belenzucima,sa fistanima do polja, sa ojama i sedefima.Iz očiju vatri im suncei niče svjetlost,a pod pojasom pticesanjalice. Bihor – vuk u gori,plač na putovima Trakije,groblja sa oborenim stećcima,razorena ognjišta i svetilišta. Bihor – brat po mukama i ranama,po bdijenju i spasenju,brat po rođenju i umiranju. Putuju Bihorci […]

Ako me kad usniš gde me, pesmo, nosiš?Ne pevaj nikad što plamen srca nije.Krilatice! Jutros suzama rosišI noć je bez noći kad mi svetlo krije. Ne pevaj ono što pesmu ne čini.Al’ kad bi moglo vreme da se vrati,kraj brvnare stare, negde u tišinizvao bih te, Nano ili zvezdo-mati. Budio bih šapat i u njemu […]

Ponekad kažemDa mi je ko Emir Vaiz nekadčetrnaest godina da govorimpo ulicamai po dućanimapo džamijamai tekijamai sijelimai skupovima drugimi po grobljimaPa petnaesteneka me protjeraju u Jemen Okomio bih sei oborio na svena paše i vezirena muftije i na mulei na drage ulemena begove mlade i starei na janičare Na sirotinjui na polusirotinjuna sve na sve […]

”Šta ti je, sine, te tako bolno jecaš?”Pitaše ga mati.”Zašto snužden ideš, putem uvek klecaš,Tvoja duša pati?””Zabrinut sam, majko, skoro moram ići.Tebe mi je žao.Sudbina me čeka, sad će po me stići;ja je nisam zvao!””Kakva sudba, sine? Ti pri sebi nisi!O čemu to zboriš?Da ostaviš majku? Oh, bolestan ti si,Sav u vatri goriš!”I oboje dugo […]

Zgazih glavu od mrava,Zapucketa kožaIl’ travaPa streknuh ko od noža. Autobiografija Ismeta Rebronje: U Bihoru, u Goduši rođen sam 26. juna 1942. godine (u državnim knjigama pogrešno 20. 03.). Otac mi je Iljaz, više stočar no zemljoradnik, a majka Đula Đukić s Police kod Berana više stočar no domaćica. Djed mi je Huzeir Rebronja (koji […]

Rat je završen.Neko prav,Neko kriv. Rat je završen.Neko mrtav,Neko živ. Autobiografija Ismeta Rebronje: U Bihoru, u Goduši rođen sam 26. juna 1942. godine (u državnim knjigama pogrešno 20. 03.). Otac mi je Iljaz, više stočar no zemljoradnik, a majka Đula Đukić s Police kod Berana više stočar no domaćica. Djed mi je Huzeir Rebronja (koji […]

Našla je sestra moja,Ležeći potrbuškeKraj kruške s osoja,Zrno olovno s puške. I priča kako je bilo:Prvo se tijelo raspaloJer ga je olovo ubilo,A zrno eto ostalo. I kosti nekud nestaleIl zaoralo ih neko ralo,Tice mu ga znale,Al olovo eto ostalo. Potom se iz prikrajkaSad zbiva ovo:Rastopi zrno majka,U tajno pretvori slovo. I čita ona straveIz […]

Znam –znam da se u ovu kasnu jesen,u prekasnu jesenna Šipovicama šipci crvene.Da hoće vjetar bar malo – bar malo,njihove boje nanijeti na mene,na ruke,na lice –jer vidim da se ove jeseniposljedni put za menecrvenešipci iz Šipovica. Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, porijeklom iz Sandžaka. Rođen je 18. decembra 1913. godine u Šipovicama kod Bijelog […]

Znam da će mi jednoga dana doćiu uši glas koji će me ubiti.Neka me nađekad sam u kući –kako bih umirućijoš jednom vidio crni tavannad sobomi komad čađe. Neka me taj glasnađekad sam u kući, kako bihjoš jednom –prije nego što mi na oči tminepanu,vidio kako po mom tavanulete lastavice. Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, […]