Kategorija: Poezija

Putuju Bihorci sa tovarom željaPutuju Moravcem, Ciglenom, Turjakom,Jaštakom, Stenicama, Kacuberom,Putuju Pešterom, Koritima, Vlahovima,Čakorom, Kulom i GolijomGacaju Popču, Ibar i LimPreskaču kanjone, klisure i vrtače. Putuju braća po mukama i ranamaNose bisage na putuNose naviljke i vreće žitaNestaju autoputevimaObilaze djecu u svojim kućamaOd čatme i brvana. Jašu Bihorci neosedlane konjeRazbojnike zaustavljaju sofrom i konakomPutuju po magli […]

Zamišljeno pismodvanaestogodišnjeg dječakamrtvom bratu u FočiNeposlano zbog cenzure Njemujem u vozilu i jedva dišemkroz staklo vidim u oblaku svoj likzamišljam da ti pismo pišem Ispod krcatih sjedišta pružamo nogeSvak krije kao ja neki krikOvdje su sve oči uboge Cvijeće počupano iz vrta grudiSjedimo i sijedimo a još djecavoze nas NIKAMO tvom Avdu se ludi U […]

Pokuca neko noću na moja vrata.Ništa se zatim ne dogodi, do što sejoš više stavi mrak,do što čuh glas:– Daj mi konak! Nikoga pred vratima nije bilo.Nije ni pašče zalajalo –i ja znam šta je:na naše umrle, kad nam noćudođu pred vrata,pašče ne laje. Ti naši umrli – o pusti jadi! – hoćeda bar jednu […]

Ne krijem suze, pod starostplačemI majka ti, kako ona to zna,plače Od naših suzaOd našeg jadaUz akšame Lim narastaali i u tome nalazi utjehu, pakaže: NekaPrije će tako do Bosne i DrineUz selame odnijeti haber:Sad u Sandžaku tuga je golema. Rasim Ćelahmetović rođen je 1945 godine u Priboju.  Do sada su mu objavljene zbirke poezije: […]

Zapamtiće zemlja,vazduh, vodaSve na svijetu ima svoju pričuTrag će uvijek ostat od narodaSvi tragovi i tebe se tiču Kada dođe vrijeme i zanijeme ljudiI kamen će progovorit’ jasnoNeki novi svijet će da nam sudiPresudu će donijet’ jednoglasno Planete su umom zasjeniliDometima znanja i imanjaAl’ dovoljno ljudi nijesu biliUbili su dušu koja dušu sanja Zapamtiće zemlja, […]

Kad suđeni mi dan dođenemojte me buditi,ostavite  da prespavam… Tekneka mi  najmilijiu krajičak hljeba mlada sira stavi,kako mi je majka spremala,spisak, koje sam volio žene…I sve nad glavom objesi… Kad se narednog dana probudimda vidim –kakva grozna  stvar je moglada mi se desi. Redžep Nurović rođen je 15. jula 1945. u selu Lukare, Novi Pazar, […]

Kao šarena Sevdi-ptica,Kao dopuštena mađija,Kao san Kodža Mimara Sinana,Ispisan rukom Ramadan-age,Stajaše tu Aladža džamija,Puna četiristotine četrdeset i dva ljeta,Na ponos zemlji Bosni,Ukras svijeta. S proljeća obezvijaleHiljadu devesto devedeset drugeSrušiše je kara koljiNe mogavši joj podnijetiLjepotu. Aladža-džamije nema više,Serbez-ptica se pretvorila u sjenku,Osviće po zemlji Bosni,Čas-ovdje, čas-ondje,Noseći je u očima. Husein Bašić (Brezojevica, 1938. – Podgorica, […]

Posvećeno putnicima iz vozaNestalim u štrpcima 1993. Bježim. Osjećam da me neko prati,Skrivam se između paprati. Osluškujem i molim SvevišnjegDa me sačuva od bližnjeg. Nemirna je šuma, njiše se drveće.Mrmljam:– Nevin sam ja, on mene neće. Ali otud ide zakrvavljeni ubica,Na njemu je glava bez lica. Vadi nož i nježno mi vrat savija,Pala je moja […]

Vezak vezle tri moje sestre, tri veziljeZlatnim koncem izvezle na platnu smilje Prva izvezla tananim koncem šumuŠiroki drum, mene i brata na drumu Visoko na nebu izvezla Žar-pticuBrežuljke, livade, rijeke; dragu Vrbicu Iza brežuljka sunce kako pitomo sijaPšenicu koju smo orali brat Latif i ja Kad smo se igrali ralom, kad nam je bilaZemlja bliska […]

Kad sađu u grad:S opanaka na asfaltu stresu smonicu dalekih strana.Zanesu se mermerom i spratovima.Vuku na pijac naomčenu stokuDžakovi ili ranci preko ramena.Zamirišu na jelovinu, dim, trave i njive,Tragači za srećom, osmijehom oslađeni.Dlanovi – široke tople doline.Lica kao drveća kora. Zvjerkost u očima.Na čelima njive briga…Prepoznaju nas, s njihovih žila u grad odvezeneprekore: da su […]