Kategorija: Poezija

Naiđoh na napušten put kroz goru.Izraslo po njemu granje, izrasle trave. Naiđoh na grob kraj puta –na kamena dva, jedan iznad nogu,drugi iznad glave. I sad smo tu od putnika samonas dva.Taj koji je nekad na putu zastao…I ja.Nastavih dalje tim napuštenimputom kroz goru,i sve mi se čini da više sâm ne putujem,da uz svoje, […]

Jedna petlja puče.Druga petlja puče.Treća petlja puče.Ne bi ništa zatim –do što djevojkau mrakusa sebe košulju svuče.Ne bi ništa zatim –do što se mjestomrakana zemlju mjesečinanavuče. Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, porijeklom iz Sandžaka. Rođen je 18. decembra 1913. godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj Gori. Još kao dječak ostao je bez oba […]

Po nebu zvijezde,po groblju mjesečinapala.Družina umrlih seljaka mrtvim snomzaspala. Iz groba progovorila usta kao da suživa:Vi bratijo na zemlji, vi mili moji,recite mi da li iko moga konjapotkiva? Vi koji ste još na zemlji,vi mili moji,kažite mi da li moga konja ikopoji? Po nebu zvijezde,po groblju mjesečinapala.Družina umrlih seljaka mrtvim snomzaspala. Ćamil Sijarić bošnjački je […]

Svu noć me, svu noć u snu,moj konj nekud nosio.Potezao sam ga za uzde da stane,potezao za grivu,nježne mu riječi zborio,ali ništa –jer moj konj nije na zemlji,po nebesima on trči sve bržei brže.Ne znam samo kome se tomoj konj javljakad na nebu zarže. Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, porijeklom iz Sandžaka. Rođen je 18. […]

Taj muž i ta njegova žena su iz Godočelja.U prošnju idu zajedno,muž naprijed, ženaza njim. Idu putovima svakojakim:ravnim, krivim, tankim –i sve tanjim…Uvijek jednako: muž naprijed,žena za njim. Gore preko neba isto tako idunjihove sjenke: on naprijed,ona za njim. Idu i preko neba putovimaravnim, krivim, tankim –i sve tanjim. Jedne noći će, može biti uz […]

Spavaj, spavaj UmmeteČuvaj haljine,Ugrij ih dobro,I hanume čuvajI sinije puneI hatar ne šteti dušmanu. Neće on tebe,To on udara na oveŠto ispravne vjere se drže,Što svoje umotali su žene.Ni za vas, ni za njih, djeca njihovaNe zaslužuju da žive. Spavaj, spavaj UmmetePolako doći će red i na tebeČuvaj haljine, hanume, sinije,Jer din-dušmanu brzo trebaće,A tada […]

Zgrčeno zdanjeuz drum kraj Lima,u njemu ”Dobri” u grobu počiva,prima darivanje:peškir da se tare kad abdest uzima,i hranu, i vodu, i da se pokriva.Kroz epohe mnoge on čamuje tu,vjernici mu molitvu šapuću,djeca se od straha trzaju u snu,plačem uznemire cijelu kuću. A šta biva s hranom i sa darovimašto ih štedro prima?Čuvar bez žurbeodnese kući […]

Moj otac je kahvedžija dobari na glasuJedini koji ima već stalne mušterijeDoduše mahom mahalsku sirotinjuPo ceo dan on raznosi na tabljitureI prikuplja prazno suđe po radnjicamaPo ceo dan on je na oku i poskokuZa svakog i pred svakim božjim robomNikad ga nisam video da senamrštiI nikad nisam čuo da podviknei planeAli kad kući dođe moj […]

Čujem, Azize, rad si putuI ognju kutnjem tanjiš plam:konja si prodao Arnautu,Međaše silne utro sam. A nimet, robe? Eno, lukom,Uzima ozim grdan mah:Sijao si ga svojom rukom,Zar te od žita nije strah? I nije prvina, nije s volje,Naš ljuti verem, beli, znam:I mi bismo tamo, kud je bolje,Ali nam pro praga ne da sram… Refik […]

On često prije zore gazi niz njiveKao kroz vrijeme što mu čelom dubiU njemu za trenutak slike oživeProšlost, a potom sve se – sve se gubi. Duša mu se uvije kišom, kao gujaKao cer što na proplanku dubiOtac, na sve spreman. Kao olujaS jeseni se u nešto daleko izgubi. U neki svijet on polako ideKorača […]