Autor: Urednik

Našla je sestra moja,Ležeći potrbuškeKraj kruške s osoja,Zrno olovno s puške. I priča kako je bilo:Prvo se tijelo raspaloJer ga je olovo ubilo,A zrno eto ostalo. I kosti nekud nestaleIl zaoralo ih neko ralo,Tice mu ga znale,Al olovo eto ostalo. Potom se iz prikrajkaSad zbiva ovo:Rastopi zrno majka,U tajno pretvori slovo. I čita ona straveIz […]

Znam –znam da se u ovu kasnu jesen,u prekasnu jesenna Šipovicama šipci crvene.Da hoće vjetar bar malo – bar malo,njihove boje nanijeti na mene,na ruke,na lice –jer vidim da se ove jeseniposljedni put za menecrvenešipci iz Šipovica. Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, porijeklom iz Sandžaka. Rođen je 18. decembra 1913. godine u Šipovicama kod Bijelog […]

Znam da će mi jednoga dana doćiu uši glas koji će me ubiti.Neka me nađekad sam u kući –kako bih umirućijoš jednom vidio crni tavannad sobomi komad čađe. Neka me taj glasnađekad sam u kući, kako bihjoš jednom –prije nego što mi na oči tminepanu,vidio kako po mom tavanulete lastavice. Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, […]

Nađoh starca gdje leži kraj kamena.Upitah ga zašto tu leži, zašto je sam.Odgovori mi zar ne vidim da je u društvu,da je pokraj njega taj kâm.Kad umrem – veli – kad legnemda vječnim snom spavam,pobošće mi kamen nad glavom,pa se na njega navikavam. Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, porijeklom iz Sandžaka. Rođen je 18. decembra […]

Bila je to breza pod kojom sam se sklanjaokad gromovi udaraju,kad kiše liju. Zaklanjala me granama i lišćem od kiše,a gromovi udarali u drugo drveće:Breza je jedino drvo u šumi u koje –eto, eto,grom neće. Trajala je i trajala, listala i listala,i najzad se od starosti povila k zemljii pala. Ostario sam i sâm –i […]

Zaboravio sam ljubavne riječikoje sam ti onda šaputao.Ali pamtim kako bi listodozgo s granena tebe,na mene,pao. Neću otići na ono mjesto.Mogao bi list sa grane da panekao i prije –a tebe tu nije,ni mene. Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, porijeklom iz Sandžaka. Rođen je 18. decembra 1913. godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj […]

Imamo silne djevojke u Šipovicama.Žanju ječam žito i pjevaju.Pjevaju.Jeleci im na prsima pucaju.Košulje im prskaju.kidaju se petlje. Ne mare za jeleke.ne mare za košulje.Pjevaju, pjevaju našedjevojkeiz Šipovica.Ječam žito žanju. Tako danju…A noću izađu na mjesečinu,po zelenoj, po rosnoj travi popadaju,prstima prsa pršte,iz kose kidaju uvojkei vrište, vrište od muke što sudjevojkeiz Šipovica. Ćamil Sijarić bošnjački […]

Prodadosmo konja.Tek kakvog konja!Pa ta glava njegova, pa ta griva…! Dešava nam se od tada nemoguće:čujemo toga konja u noći,čujemo toga konja u svanuće –istrčimo i tražimo ga,ali njega nigdje,do trag kopita njegovihoko naše kuće. Dešava nam se od tada nemoguće:usred dana zarže taj konj,istrčimo i tražimo ga,ali njega nigdje –do rzaj njegovoko naše kuće. […]

Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoji donese grčku tepsiju i po tijelurane. Žene mu rekoše da mu tepsijaiz Grčke ne valja, jer je plitka. Mi mu rekosmo da mu ni raneiz Grčke ne valjaju, jer su plitke. Rekosmo mu:Mi bismo ti kod kuće zadali dubljerane. Ćamil Sijarić bošnjački je pisac, porijeklom iz Sandžaka. Rođen […]