Kao i obično, kahva je bila puna, posjedali sve prviši iz mjesta. Unaokolo, razvlašćene age i begovi i stari turski činovnici – efendije. Puši se, sruču se kahve, razgovara o koječemu, najviše o oduzetoj zemlji poslije osamnaeste i o naknadi za tu zemlju. Bune se i ljute: asta mi je platio, nije nije mi dao […]
Continue Reading
Ratne zime, godine 1943, ubili su moju majku. Falio je nepun mjesec da se napuni pedeset godina od toga dana, dakle 1993., kada sam ja ubio i majku i oca. Opet je bila zima i bio je rat. Oba puta – pojeo vuk magarca – baš kao što je rekao starac. Hoću reći – niti […]
Continue Reading
“Dug zavičaju? Niko nije birao svoje mjesto rođenja, roditelje i ime kojim će ga zvati. Palo mi je u dio u redu življenja da se rodim u ovom siromašnom i zabačenom kraju, da mi ova njegova brda budu zavičajna Ijubav. Nije mi žao i ne stidim se svoga mjesta rođenja. Treba mu vratiti dug za […]
Continue Reading
*** Prodadosmo konja. Tek kakvog konja! Pa ta glava njegova, pa ta griva…! Dešava nam se od tada nemoguće: čujemo toga konja u noći, čujemo toga konja u svanuće – istrčimo i tražimo ga, ali njega nigdje, do trag kopita njegovih oko naše kuće. Dešava nam se od tada nemoguće: usred dana zarže taj konj, […]
Continue Reading
