Kad suđeni mi dan dođe
nemojte me buditi,
ostavite da prespavam…
Tek
neka mi najmiliji
u krajičak hljeba mlada sira stavi,
kako mi je majka spremala,
spisak, koje sam volio žene…
I sve nad glavom objesi…
Kad se narednog dana probudim
da vidim –
kakva grozna stvar je mogla
da mi se desi.
Redžep Nurović rođen je 15. jula 1945. u selu Lukare, Novi Pazar, a školovao se u Novom Pazaru i Prištini.
Njegova književna djela prevođena su na francuski i engleski jezik. Zastupljen je u desetak antologija i izbora na prostorima bivše Jugoslavije i nekim evropslim zemljama. Učesnik је više književnih manifestacija, kao što su knjževni susreti i festivali u: Luxembourgu, Ljubljani, Skoplju, Beogradu, Prizrenu, Rožajama, Sjenici i drugim. Tekstovi su mu zastupljeni u antologiji “Bijel behar”, priređivača Alije Džogovića, kao i u školskim programima na bosanskom jeziku za Bošnjake na Kosovu.
Objavljuje u mnogim časopisima i publikacijama za književnost (Almanah, Mak, Rožajski zbornik, Zbornik Sjenice, Tutinski zbornik i drugi).
Nagrađivan je za rad u kulturi, a danas radi u rodnom mjestu kao prosvjetni radnik.
Djela
“Šta bi mi ostalo?”, pjesme,
“Pendžeri”, priče,
“Djed Fehim i šestoprsti Hrusto”, pjesme,
“Kamen”, izabrane priče,
“Kamen”, na slovenskom,
“Neću da mrem”, pjesme.
“Nove i najnovije pjesme”, pjesme.
“Izabrana lirika”, pjesme.
“Diktirane pjesme”,
“Živjeti po sjećanju”, pjesme.
” Pjesme iz slušalice”, pjesme.
(Mišljenja i stavovi izrečeni u okviru projekta Audio poezija Bošnjaka Crne Gore ne odražavaju nužno i stavove Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava)
